Prazna košarica
Registracija  Prijava  
Prazna košarica
  

Počeo sam bildat - Kada mogu očekivati prve rezultate?

Piše: Dražen Vrbančić

Koliko nas se pitalo to pitanje? Kao i ono; "A jel moram i dalje vježbat kad jednom dobijem mišiće?" - Također smo i vrlo jednostavno matematički zaključivali; "Od kile proteina dobijem kilu mišića, od dvije kile duplo više i tako dalje." – ma kakva topla voda(?!) - 1+1=2 i točka.

Na prvi ''nelogičan'' info da je za jednu kilu mišića koje ćemo zaraditi treniranjem potrebno kupiti i potrošiti na desetine kutija proteinskog praha zijevali smo u nevjerici.

Teško stečene bicepse moguće je gotovo potpuno izgubiti u mjesec-dva netreniranja. Znači, odem li na more ili preko ljeta radim malo uokolo za džeparac ili se malo duže razbolim - sve što sam mjesecima strpljivo i predano ispleo raspliće se poput niti na puloveru. Neeeee...!

Na žalost svih koji se trude a ne vide rezultate, ili onih koji su se tek odlučili truditi imam lošu vijest (just don't shoot the messenger) – i dalje je na snazi zakon koji jednako vrijedi sada kao i prije pedeset ili sto godina. "Bez muke nema nauke", iliti "nema kruha bez motike", iliti "kako siješ, tako ćeš i žnjeti" i sve nekaj u tom stilu.

Pa dobro, kad se ipak mogu očekivati koliko-toliko vidljivi pomaci? O tome ovisi nekoliko ključnih faktora. Niti jedan od njih nije nepremostiva prepreka, neki u većoj ili manjoj mjeri mogu pomoći, odmoći, ubrzati, usporiti, olakšati itd.

Mladost, sportsko zaleđe, zdravlje, volja za treniranjem, okvirno bazično znanje ali i volja za nadograđivanjem istog biti će najbolji uvjeti da se rezultati najbrže i primjete. Kad se usvoje neki postulati koji vrijede za oblast grane sporta kojom se želite baviti; od načina prehrane, broja tjednih treninga, odabira vježbi, frekvencije i programa za pojedine mišićne skupine, već unutar 2-3 mjeseca moguće su velike promjene u vizualnom ali i funkcionalnom identitetu vježbača.

Oni koji zadovoljavaju sve nabrojano osim mladosti također se mogu nadati vrlo brzim pomacima. Naravno, mladost tu uvijek ima sitan dobitan karakter zbog svojih benefita u vidu snažnije hormonalne podrške koju tijelo koristi pri raznim situacijama (oporavci, elan, budnost, snaga i elastičnost mišića i vezivnog tkiva, iskoristivost nutrijenata).

Ovisno o smjeru kojim želimo utjecati na naš izgled, uvijek će biti lakše i brže nešto rastaviti/razgraditi nego satkati novo, što u prijevodu znači da će se tijelo radije rješavati viškova koji po definiciji i funkcionalnim karakteristikama to jesu, nego kretati u izgradnju nove zahtjevne materije koja nije prirodno odabrana kao nužna za obavljanje uobičajenih i rutiniranih fizičkih zahvata. Zapravo, najradije će pokušati održati homeostazu koju vježbanjem i prehranom možemo prilagoditi svojim idejama. 

Bicepsi će ''odlučiti'' rasti samo onda kad dobiju ''informaciju'' da su se u svakodnevnoj rutini počele dešavati aktivnosti koje ga opterećuju više od uobičajenog. Ali ni ta njegova odluka o rastu neće biti dovoljna ako ga se ispravno ne nahrani bjelančevinama i energijskim materijalom više nego što je to običavao dobivati iz dotadašnje prehrane. Također, poželjet će povremeno promjenu rutine aktivnosti kako ne bi zapao u stanje homeostaze.

Najmanje ''nadareni za spontane dobitke na terenu'' bit će srednja do starija populacija koja je navikla podrazumijevati i vrjednovati ili samo svoje ideje o tjelesnim zalaganijima i fizičkim aktivnostima koje su nekako uvijek usklađene s načinom na koji su se običavali hraniti još njihovi stari, ili oni koje se drže ''provjerenih'' informacija sa kava o tajnim suplementima, najnovijim dijetama, samozatežućim odjevnim predmetima ili samokontrahirajućim tehnološkim dodacima koji ti omogućuju da ništa u životu ne trebaš mijenjati – samo kupi još i to i jedi kao što si i do sad. Najčešće ih se može vidjeti u sumrak nekako s proljeća kako trče po kvartu s flašicom izotoničnog napitka na kojoj je neki sportstki slogan, omotani u šuškavac, zajapureno sopćući na rubu agonije već trećeg dana za redom jedva čekajući povratiti izgubljenu energiju energetskom čokoladicom jer od svega što je itko ikad izgovorio jedino to je izgledalo smisleno za zapamtiti – povratiti izgubljenu energiju nekim proteinsko/energetskom čokoladicom. Ok, nije baš kao "Snickers", ali "bolje ikaj nego nikaj", ne?

Kod onih koji to kasnije primjete, ili ne žele prihvatiti te postulate, cijeli proces promjene mogao bi biti duplo ili nekoliko puta duži od optimalno mogućeg. Kod nekih nikada ne nastupi. Osobno ih znam barem desetak koji mjesecima ili godinama (a pojedinci i par desetljeća) uredno uplaćuju članarinu, troše vrijeme i novac dolazeći na mjesto s kojeg odlaze isti ne naučivši pri tome išta što bi ih pomaklo s nulte točke. Uporno odbijaju ''tuđe'' ideje jer ''nisu oni profesionalni bilderi'' niti žele biti tako jako nabildani, imati žile, dizati previše itd. - oni više ''treniraju za sebe'' (wow, kao netko to radi za ''partiju i otadžbinu'').

No, koja god da se skupina liši dotadašnjih uobičajenosti i prihvati preporučene naputke i ideje za uređivanje i promjenu na sebi, 2-3 mjeseca kontinuiranog rada bit će dovoljna da se vidi ozbiljnost pristupa. Kod zahtjevnijih slučajeva gdje su debljina ili anoreksični poremećaj izraženiji trebat će, razumljivo, više vremena za čvršće rezultate.

Bitno je zapamtiti da dva do tri dolaska u teretanu tjedno neće moći puno napraviti osim što ćete se osjećati kao netko tko ipak malo vježba.

Također, skok s krvavica na cijeđeni sok od grejpa s toplom vodom za doručak i brdom mahunarki tijekom dana neće donijeti puno osim što ćete popraviti ukupni unos kvalitetnih nutrijenata za poboljšanje kvalitete života.

Kupovanje dodataka prehrani bez nekog predznanja zašto biste nešto dodali u dnevni meni te oslanjanje na naputke i informacije prodavača preko pulta dovoljno često završava gotovo pa religijskim vjerovanjem u mističnu svemogućnost nečega ''što topi masnoće'' ili ''ubrzava rast mišićne mase'' i sl.

Ovako bih mogao još nekoliko stranica, kao i svatko od mojih kolega koji su tijekom barem nekoliko godina u ovom sportu isprobali i okusili tijesnu vezu kontinuiranosti i discipline prvenstveno na planu prehrane, fizičkog angažmana te na kraju i suplementacije koja je mogla olakšati, intenzivirati ili vizualno pojasniti pojedine procese promjene.

Osobno sam isprobao mogućnosti dolaska od dva treninga do dvanaest treninga tjedno. Raspon mogućnosti kod malog broja je ograničavajući pa se stoga intenzitet, odabir vježbi kao i dužina treninga jako razlikuju od klasičnih ''udžbeničkih'' primjera. Također i kod velikog broja dolazaka mora se paziti na stupanj zasićenja kako pojedinih mišićnih skupina, tako i cijelog tijela. Obje faze trajale su vrlo kratko; prva tek toliko da vidim može li se, a druga zato što je postojala mogućnost od pretreniranja. Po završetku obje postigao sam natjecateljski maksimalno dobar rezultat.

Odabir mojih suplemenata mijenja se kroz godišnja doba. Zapravo, to su više promjene i prilagodbe zasnovane na ideji kako i što želim promijeniti u periodu razvoja mišićne mase, te što jesti, kako trenirati i izgledati kad se bliži ljeto ili natjecateljski pripremni period. Pošto ovaj potonji u mojem slučaju postaje aktualan, kao i približavanje toplijih dana te vrlo skorog proljeća, sljedeći tekst potrudit ću se malo detaljnije o toj temi.

Do tada, ugodno vam svarivanje ovog teksta uz psihičku predpripremu za kraće rukave.

Lijep pozdrav, Dražen



Copyright 2010-2019 THE Nutrition | Uvjeti poslovanja | Pravilnik THE o sigurnosti i privatnosti osobnih podatka